Kad je moj brat dobio ćerku, na babine su došli rođaci njegove supruge iz Beča.
Sad, mi smo zaista dobrostojeći i, Bogu hvala, ne treba nam ništa, ni finansijski ni materijalno.
Međutim, oni su došli kod nas u kuću i počeli da se razbacuju pričama kako oni žive u kući koja je dva puta veća od naše, kako imaju ovaj posao, onaj posao, svako od članova porodice vozi svoja kola, znači 6 automobila…
I onda je došao red da daju bebi poklon, bacili su joj 20 eura u krevetac i dali odelce koje su kupili za manje od 10 eura.
U redu je i ne dati ništa, razumijem da neki ljudi nemaju, ali doći tako, praviti se da si iznad nas jer živiš tamo gdje živiš i da nam ponižavaš to što imamo, e to je već čist bezobrazluk i nepoštovanje.”
