DR RANKO RAJOVIĆ O TOME ŠTA JE DJETETU NEOPHODNO DA BI IZRASLO U ZDRAVU OSOBU: “Evo u čemu roditelji danas griješe”
Profesor dr Ranko Rajović smatra se jednim od najvećih stručnjaka za dječiji mozak na našim prostorima, a o razvoju današnje djece govorio je krajnje otvoreno
Profesor dr Ranko Rajović gostujući u RTS Ordinaciji pričao je kako se razlikuju današnja djeca od ranijih generacija:
“Na razvoj dječijeg mozga najviše utiče okruženje. Porodica kao prvo okruženje, vrtić i škola – drugo okruženje, internet – kao treće okruženje…
Prije 100 godina dijete je primalo jednu do dvije informacije dnevno, a danas dijete dobija reku informacija koje ne može da savlada. Dečiji mozak je danas drugačiji. Ono što se dešava je primetni gubitak empatije, jer u tom virtuelnom svijetu punom agresivnih informacija, mozak se brani od tih informacija – otupljuje i gubi osjećaj, gubi empatiju…
Danas djeca ojsećaju previše sreće, previše radosti… Neću da kritikujem previše roditlje, ali oni ispunjavaju sve želje djetetu. Kao da su postali bankomat za želje djece.. I kada se dijete suoči sa problemom, ne može da se snađe.
Imamo sve više djece koja žele da nanesu bol drugoj djeci, drugom biću. Samo bih podsjetio roditelje da se zamisle šta znači okruženje. Nekad su roditlji mislili neka vide dijete na ulici, u parku, da vide s kim se druži… Kada vide dijete u sobi na internetu, misle dijete je na sigurnom – ali ono je tu na nesigurnom terenu.
Recimo prije par godina kada bi dijete otišlo u šumu i ubilo ježeve, mrave, uništavalo mravinjake, roditelji bi bili šokirani. Zabranili bi to. A danas kada dijete ode na internet, ono tamo ne ubija ježeve, mrave – ono tamo ubija ljude. Ali ubijaju i njega i taj život vrijedi 5 do 10 sekundi i on ponovo može sve da napravi iz početka. E zato je okruženje važno.
Dječiji mozak se razvija od 5, do 7, pa do 12 godine pod uticajem okruženja, tu ne smije da se greši. Posebno ne roditelji.
Najveća greška današnjeg roditelja je što djetetu daju sve. Čak i kada dijete dođe u školu i dobije četvorku, a roditelj hoće pet. Odmah učitelj postaje zločinac koji tom djetetu nije dao peticu. Onda roditelji idu u školu i svađaju se sa učiteljima. Naši učitelji su poniženi. Ako dijete ima već pravo, uredu je zaštitimo ga, ali zaštitimo i učitelje. Ako roditelj i pogriješi iz najbolje namjere, iz velike ljubavi, ko to može da koriguje? Jedino vaspitač, učitelj.
Ne smije da se dozvoli da dođe roditelj koji, po njemu, zna bolje od učitelja šta treba da se radi. To ne sme da se dozvoli. Moramo zaštiti učitelje. Jer, ako u razredu od tridesetoro djece neko iskače, roditelj to ne vidi, jer ima jedno, dvoje djece, ali učitelj vidi svako odstupanje od normalnog ponašanja. Tako je nekada škola izgledala. Mi smo danas izgubili rezervnu instituciju koja popravlja greške roditelja.
Roditelj mora da shvati da je učitelj tu da pomogne. Jedna riječ za ovo je ODGOVORNOST. Da svako svoj posao obavlja najbolje što zna, onda možemo nešto da uradimo.
Disciplina je osnova razvoja djeteta. Kad roditelj kaže neće da maltretira dijete, neće da muči dijete – to je suprotno. Ako nešto zabranimo djetetu to je DISCIPLINA. Granice moraju da postoje. Prvo roditelji, a onda učitelji i nastavnici.
Ljubav, pravičnost i disciplina su neophodni da bi dijete izraslo u zdravu jedinku.
(Stil)
