OTAC ČIJA SU DJECA BILA SVJEDOCI PUCNJAVE U BEOGRADSKOJ ŠKOLI: Sin pokriva uši rukama i saginje glavu kad čuje vatromet!

Dejan Tomka, roditelj dvoje djece iz Beograda koja su u trenutku pucnjave u školi „Vladislav Ribnikar“ bili svjedoci, objavio je status kako se osjećaju skoro 20 dana nakon strašne tragedije.

Za one od vas koji ne znaju, imam dvoje djece i oboje su bili onog tragičnog dana u Ribnikaru. Slušali su pucnjavu, sin (5. razred) je bježao kroz hodnik na 15 metara od metaka koji su letjeli u učionici historije. Dvije drugarice iz razreda su nastradale, bile su dežurne tog dana. Neplanirano. Kćerka (1. razred) je bila zaključana s učiteljicom i drugarima na 25 metara od kabineta historije. Na svu sreću, zvuk pucnjave joj se nije toliko urezao u sjećanje da, poput sina, kada čuje vatromet, umjesto da trči na prozor da pogleda da li se vidi – pokriva uši rukama i saginje glavu – navodi Dejan Tomka u svojoj objavi.

Tvrdi da je poslije samo pet dana počeo pritisak da se djeca vrate u školu, kao i da je cijeli taj period bio isprepleten zbunjenoošću i zabrinutošću.

Posljednjih nekoliko sedmica nam je proteklo u zabrinutosti, zbunjenosti, ljutnji, tugi, suzama, strahu. Ali izgleda da stručnjaci iz naših institucija to ne razumiju. Politički motivi su uvijek bitniji od naroda. Već nakon pet dana počeo je pritisak da se djeca što prije vrate u školu. Nastavnici pod pritiskom, zbunjeni, zabrinuti za svoju sposobnost da rade s djecom koja su u traumi, dok su i sami duboko uzdrmani – navodi Dejan.
Napominje da je odjeljenje njegove djece odlučilo da se vrati na nastavu u ponedeljak, 15. maja, uz obećanje da će s njima raditi na posebna način – bez pritiska.

Ali u petak se dešava nešto novo – Ministarstvo se pojavljuje s novim planom, također bez obrazloženja, bez jasnih informacija, planom očigledno napravljenim mimo svih savjeta stručnjaka, mimo znanja i osjećanja zabrinutih roditelja – napisao je Tomka.

Dodao je i da samo nekoliko dana od posljednje sahrane učenici dolaze na redovnu nastavu, koja uključuje i ocjenjivanje, izostanke i ostalo.

I šta je motiv za ovu odluku? Briga za našu djecu? Plan za reintegraciju? Ili politička želja da se sve silom natjera u privid “normalnosti”, da se ukloni nekontrolisana situacija u školi koja generiše masovnu građansku neposlušnost i bijes prema vlasti i institucijama – napisao je, pa dodao:

Kao i uvijek, nasilu, uz manipulaciju. Porodice su prevarene, nije nam ostao prostor da reagujemo, da iznesemo mišljenje. Stručnjaci su ignorisani, istraživanja zanemarena. U roditeljske grupe se unosi razdor kroz one roditelje koji su članovi vladajuće partije i koji bez ikakvog obzira prema sopstvenoj djeci insistiraju na tome da institucije i škola nisu krivi, nego smo valjda svi mi roditelji doveli do ove tragedije. Insistiraju, gle čuda, baš na onim idejama koje ministartvo iznosi i nameće školi – pita se Tomka.

Ovaj zabrinuti roditelj napominje da ovaj potez esktremizuje situaciju u školi, kao i da su roditelji bijesni i spremni na bitku s državom.

Nadam se da neće dozvoliti da nam djeca budu statisti u igrokazu zvanom “sistem nije zakazao” usmjerenom ka uklanjanju ove nezgodne teme iz javnog prostora, kako bi svi svoju nepodijeljenu pažnju usmjerili ka grandioznom skupu i predsjedništvu ili novim izborima. Ako to ne budu učinili, bojim se da će Ribnikar postati jos jači generator otpora i bijesa prema državi koja je spremna da gazi preko tragedije zarad svoje vlasti. Ovo je surovi primjer kako svoj narod vide oni koji su zaposjeli svaku odgovornu poziciju i instituciju, i teško ga je previdjeti – napisao je ovaj roditelj.

Završio je sa „Svi pamet u glavu“, ističući da ismijavanje zakona i degradrianje institucija dolazi na naplatu.