Život u inostranstvu, često sam po sebi umije da bude težak, naporan i uslied nostalgije, ponekad i melanholičan. Ipak, ponekad ljudi nakon duže provedenog vremena u stranoj državi poprime razmišljanja i ponašanje nacije zemlje u kojoj žive. Upravo njihova iskustva izazivaju najviše pažnje, ponajviše zahvaljujući činjenicama koje navode kao razloge zbog čega se nikada ne bi vratili nazad u domovinu.

Muškarac iz Srbije po imenu Rade, podelio je unutar grupe “Srbi u Frankfurtu i okolini” status svoje prijateljice Karmen, koja je podstaknuta objavom žene po imenu Aleksija, obrazložila zbog čega živi u Njemačkoj, te i zašto misli da je ona, makar po njenom mišljenju, jedna od najboljih zemalja za život u svijetu.

“U Njemačkoj se prošlost ne uljepšava”

Zemlja u kojoj živim preko 30 godina, čiji službeni jezik sam naučila za godinu dana jer sam to prvo željela, je zemlja koja pokušava spajati ljude ekonomskom saradnjom, razvojem kulture, multikulture, jednakosti među ljudima, njegovanjem umjetnosti i nad svim poštovanjem ljudskih prava. Na ulicama njemačkim (što je slučaj sa skoro svim bogatim evropskim državama) ćete vidjeti ljude porijeklom iz svim mogućih zemalja, čuti raznovrsne jezike. U ovoj zemlji živi oko 85 miliona ljudi i preko 170 nacija.

U ovoj zemlji se prošlost ne uljepšava već se kristalno jasno suočava sa istinom i zapamtite, ovde se i praunuče stidi svojh predaka zbog počinjenih zločina u Drugom svjetskom ratu. I zapamtite, niko ne govori “srušena je savezničkim bombardovanjem poznata operna kuća u Drezdenu, Lajpcig i Berlin su do temelja srušeni”. A ne, oni to gledaju kao surovost koju su izazvali i za to su krivi samo njemački nacisti, koji su pokorno išli za onim nitkovom austrijskim Hitlerom, zlo koje su izazvali kako svojim građanima, najviše svojim zemljacima Jevrejima i Jevrejima po drugim zemljama, a potom cijelom svijetu.

U ovoj zemlji su bile mnoge revolucije.

U ovoj zemlji su žene mogle glasati od 1919. i to od svoje 20. godine.

Milion puta sam čula, a to vrijedi i za domaćine drugih modernih država, kako su “Njemci glupi, nemaju pojma, bezdušni su, ne vole djecu kao drugi “topli narodi”, ovakvi-onakvi”. I to govore oni koji su se dovukli u ta društva iz domaćeg siromaštva, bijede i korupcije. To govore oni u čijim zemljama se silovanja ne kažnjavaju, u kojima žena nema zaštitu kao u Njemačkoj, u kojima je nebitno šta i koliko znaš nego jesi li politički vazal i ko ti je ćaća, u kojima je više kupljenih diploma a oni sa pošteno stečenim diplomama su otišli – u ovu zemlju u kojoj sam i ja a i u druge; Austriju, Norvešku, Britaniju, Francusku…

“Baš selja ne voli muzeje”

Pitam ih uvijek pa šta čekaju, što žive u tim zemljama poput Njemačke, njihove ih čekaju pa neka se vrate. Naravno, lova je u pitanju, slobode, prava, uređena i bogata država u kojima uživaju sva ta prava, a koje su “glupi” Nijemci i Njemice stvorili. Ti ljudi nikad nisu otišli obići ljepote njemačke zemlje, nemaju pojma o bogatoj historiji, nikad nisu vidjeli dvorce koje milioni turista iz cijelog svijeta posjećuju, kao što su zamak Eltz koji datira iz 12. vijeka ili prelijepi dvorac Neuschwanstein, a ovaj drugi je kad ga je Walt Disney vidio bio inspiracija za onaj dvorac, simbol na njegovim filmovima. U Rhein-Main području se nalazi najviše dvoraca i tvrđava u cijeloj Evropi. Ali šta će to našem selji, on nema pojma ni da postoji muzej-kuća Betovena, da je on finansirao i podržavao onaj muzej Seckenberg u Frankfurtu, a kamoli šta drugo da znaju. Nikad takvi nisu posjetili Heidelberg, parkove koje su davno njemačke princeze i kraljice obogatile svim pa i vrlo rijetkim cvijećem i drvećem iz cijelog svijeta, niti muzeje poput Seckenberg, u kom su sve epohe svjetske historije, ni muzeje brodarstva, automobila, mašina, a još manje su se sjetili posetiti konc-logore koji se čuvaju kao opomena, sa svim mogućim informacijama o ljudima koji su tu ubijeni. Nisu išli ni na izložbe, ni na sajmove razne, pa ni knjiga, od kojih je velesajam u oktobru svake godine u Frankfurtu najveći internacionalni sajam knjiga na svijetu. Svake godine je neka zemlja predstavljena svojim djelima i autorima.

Ako neko rado putuje, od Sjevernog mora kod Cuxhaven do poznatog Ostsee, pa do legendarne Švarcvald šume u Bajernu, trebaće vam godine da sve obiđete. I Nijemci nikad neće reći – moja zemlja je najljepša, već su oni jedni od najvećih putnika na svijetu jer žele da se dive drugim zemljama.

“Sretna sam što su mi djeca rođena ovdje”

Ne, tim nekim strancima, onim ljudima koji su pobjegli od sirotinje i mraka u svojim zemljama je highlight kad odu na godišnjem odmoru u svoje selo sa evrima, pa da pokažu “kako su uspjeli”svojim zemljacima koji kubure kako će sutra preživjeti.

Pa da, uspjeli su u zemlji “glupih Nijemaca”. Veću glupost nećemo nikad čuti. Ali veći krkanluk i licemjerstvo ne postoji od onog momenta kad takvi pravdaju Putina i njegov rat. E, to je već highlights idiotluka i licemjerstva. Niže ne ide. I niko od njih ne bi ni u snu istočno od Njemačke maknuo, a kamoli za Rusiju.

Meni je ogromno zadovoljstvo i sreća što su mi djeca rođena u ovoj i ovakvoj državi i smatraju je svojom domovinom, a meni je ona izabrana domovina jer mi odgovara po svemu, počev od mentaliteta pa sve ostalo gore nabrojano. Nikad, apsolutno nikad je ne bih napustila jer bi mi gubitak na svim poljima bio ogroman. Nije savršena, toga nema nigde, ali je jedna od najboljih država na svijetu, sa tendencijom da bude još bolja.

Voljeti neku zemlju i pripadati joj se ne određuje slučajnošću već s onim osjećajem slobode, prava i mira koje nam pruža i koje treba poštovati.

I nadasve moja veza sa Ustavnim zakonom ove zemlje je najčvršća. To me i veže za ovu zemlju. Kad ne bih stajala iza svakog paragrafa tog zakona, a tako i poštovala nezavisnost sudstva te zakon glasanja, ne bih jednog dana ovde živjela. Ujedno pomno pratim uvođenje još modernijih zakona, neki su već u skandinavskim zemljama uvedeni.

To je snaga jedne države – kad bogata i uređena i dalje traži bolje a pri tom se ne ustručava učiti od drugih. E, to je moja zemlja, izabrana razumom i srcem. Njemačka.

A gdje su moja djeca – to je moja glavna domovina.

Sve druge zemlje volim, sve imaju svoje ljepote, pogotovo one u kojima sam ili rođena ili odrasla, volim ih na sasvim drugi način, nekim drugim vezama ali niti u jednoj ne bih živjela.

Hvala na čitanju, a najviše hvala Aleksiji koja me motivisala za ovu objavu”, stajalo je u opisu objave na Fejsbuk stranici “Srbi u Frankfurtu i okolini.”