Učiteljica iz Slovenije otišla na eutanaziju u Švicarsku: ‘Popila je gorko piće i uzela jednu čokoladicu’: A RAZLOG BI I KAMEN NATJERAO NA SUZE

Alenka je rođena 1957. u Mariboru. Kao 12-godišnjoj djevojčici u Klinici za ortopediju na Šalati u Zagrebu postavljena joj je dijagnoza – Morquiov sindrom, mukopolisaharidoza IV, nasljedna metabolička bolest.

Ne bojim se. Konačnu sam odluku donijela kad sam trpjela velike bolove, a znam da će biti sve gore i gore – rekla nam je Alenka Čurin-Janžeković te 2019. godine kad smo je posjetili u kući u slovenskom selu Zagorju, gdje je živjela sa suprugom Marijanom. Zagovornica prava na eutanaziju preminula je 13. ožujka ove godine u Švicarskoj, nakon što je popila smrtonosni koktel lijekova koji su joj dali na njezin zahtjev.

– Popila je gorko piće, a zatim uzela još jednu čokoladicu – ispričao je za Slovenske novine Marijan Janžekovič koji je supruzi obećao da će se nastaviti boriti za legalizaciju eutanazije u Sloveniji.

“Volim svoj život. Sve bih još jednom ponovila. No, ne želim umirati na rate, među tuđim ljudima. Zato sam izabrala vas da mi u tome pomognete”. To je 61-godišnja umirovljena učiteljica Alenka navela u pismu švicarskoj organizaciji Dignitas pokraj Züricha, kojoj se javila sa zahtjevom da joj se omogući eutanazija koja je u toj državi legalna. Godinama se borila da se eutanazija legalizira i u Sloveniji. Objavila je i knjigu “Sam bog naj jo bere” u kojoj je opisala borbu s bolešću. Nakladnička kuća Založba 5KA objavila je da se Marijan iz Švicarske vratio sam, slomljen, ali pun ljubavi. U Švicarskoj se, rekao je, od supruge oprostio samo fizički, a duhovno će ostati povezani sve do njegovih posljednjih sati. Zajedno su proveli 40 godina.

Alenka je otišla među zvijezde i sad od tamo bdije nada mnom – rekao je Marijan. Alenka je rođena 1957. u Mariboru. Kao 12-godišnjoj djevojčici u Klinici za ortopediju na Šalati u Zagrebu postavljena joj je dijagnoza – Morquiov sindrom, mukopolisaharidoza IV, nasljedna metabolička bolest. Pojednostavljeno opisano, zbog pomanjkanja enzima za razgradnju šećera, kosti i hrskavica doslovno joj se raspadaju. – Roditelji su vrlo brzo shvatili da nešto nije u redu. Na preporuku očeva strica, koji je bio liječnik, vozili su me raznim liječnicima. Obilazili smo ortopede i reumatologe od Maribora i Graza do klinike na Šalati u Zagrebu. Upravo su nas u Zagrebu zadržali i posvetili se otkrivanju dijagnozi i liječenju. Osim meni, ta je dijagnoza postavljena i pet godina mlađoj sestri Nevenki – ispričala je Večernjakovom novinaru.

Trošak registracije u švicarskoj tvrtki je tada iznosio 200 švicarskih franaka, a godišnja članarina 90 franaka. Uvjeti za članstvo su neizlječiva bolest u terminalnoj fazi ili bolest koja se pogoršava i neizostavno vodi u smrt. Mogu se prijaviti i oni koje trpe neizdržive bolove koji se ne mogu olakšati i oni s trajnim invaliditetom. Uz molbu šalje se i liječnička dokumentacija. Cijeli postupak okvirno stoji oko 10.790 franaka.S Alenkom smo se čuli i nakon posjeta 2019. godine. Rekla je da čeka dok više neće moći izdržati bolove. Dobivala je poruke podrške koje su joj davale snagu da otvoreno govori o bolnoj temi.