“Sinoć sam bio na svadbi, oženio mi se komšija.
Nakon skoro dvije godine sam sreo svoju bivšu djevojku s kojom sam bio 4 godine i usuđujem se reći da je jedina koju sam ikad volio.
Za stolom sa mnom moji školski drugovi sa ženama i ona, sa vjerenikom. Ja sam. Imao sam poslije nje par kratkih veza i do sinoć sam bio siguran da sam ju prebolio.
Kada sam ju vidio u zagrljaju drugog, kada sam vidio kako ga gleda, shvatio sam da sam svo vrijeme u podsvješti gajio nadu da će mi se vratiti i da ćemo ostariti zajedno. I konačno mi je došlo do mozga da neće. Da je sretna bez mene.
(foto: Shutterstock)
Da će tek biti sretna. Da će roditi njegovu djecu, djecu visokog, zgodnog tamnoputog doktora.
Otišao sam kući rano i sit se isplakao. Ali sam se sjetio svih suza koje je prolila zbog mene i iskreno joj želim svu sreću ovog svijeta jer ju zaslužuje. Nadam se da će joj on biti bolji. A ja ću već nekako preživjeti, makar i sam.”
(foto: Pixabay)
