Davno je živio čovjek koji je imao 4 žene.
Četvrtu ženu je najviše volio i obasipao dragocjenostima, častio najboljim poslasticama. Davao joj samo sve najbolje.
Volio je i treću ženu, vodio je okolo po susjednim gradovima i pokazivao joj ih. Uvijek ga je bilo strah da će ga ostaviti i otići s drugim.
Također je volio i drugu ženu. Uvijek mu je bila osoba od posebnog povjerenja, uvijek pozorna, strpljiva i ugodna. Kad god je imao kakav problem, s njom se savjetovao, a ona mu je uvijek pomagala da prebrodi teške trenutke.
Prva žena je bila odana družbenica i najviše je doprinijela blagostanju njegovog kraljevstva. Unatoč tomu, prvu ženu nije volio, iako je ona njega duboko voljela, na nju se nije ni obazirao.
Kad se razbolio i predosjetio da se bliži kraj, razmišljao je o svom životu.
“Imam četiri žene, ipak, kada umrem, ostat ću potpuno sam. Kako da u smrti ne ostanem sam?”
Četvrtu ženu upita: “Najviše sam te volio, poklanjao ti najbolju odjeću, pokazivao posebnu pažnju. Sada, kad umirem, hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Ni govora!” odgovorila je četvrta žena i otišla bez riječi. Njen odgovor zarezao je poput oštra noža njegovo srce.
Žalosni čovjek upita treću ženu: “Cijeli život sam te volio. Sada kad umirem, hoćeš li mi i u smrti praviti društvo?”
“Ne”, je odgovorila treća žena. “Život je prelijep. Kad umreš, ponovno ću se udati i živjeti punim plućima.”
Gotovo očajan, upitao je drugu ženu: “Uvijek sam se tebi obraćao za pomoć i savjete, a ti si mi uvijek pomagala. Kada umrem, hoćeš li i ti u smrt sa mnom da mi praviš društvo?”
“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći“, odgovori druga žena. „Jedino što mogu za tebe napraviti je da te pokopam.”
I njen odgovor je čovjeka pogodio kao strijela.
Zatim je čuo glas: “Ja ću poći s tobom i slijediti te kamo god pođeš.”
On se okrene i pogleda prema glasu. Pred njim je stajala prva žena. Bila je mršava, pothranjena i zapuštena.
“Kada sam imao priliku, trebao sam se više brinuti o tebi,” reče čovjek iskreno samokritično.
Pouke iz priče:
U stvari, svi imamo u životu četiri žene.
Naša četvrta žena je naše tijelo. Nevažno koliko napora uložimo u njegu i brinemo o tijelu, ono će nas na kraju ostaviti i izdati u smrti.
Naša treća žena je imetak i sve materijalne stvari, položaj i bogatstvo. Kada umremo, naslijede ga drugi.
Naša druga žena su porodica i prijatelji. Nevažno koliko su nas voljeli, pomagali u životu, bili nama i mi njima oslonac, s nama ostaju do groba.
A naša prva žena je naša duša. Višekratno zapostavljana u težnji gomilanja bogatstva, položaja, materijalnih vrijednosti, moći i užitaka. Unatoč tome duša je jedina koja će nas pratiti kamo god budemo morali poći.
(akos.ba)
